Stranački »spavači« siju strah u predizbornom Izraelu

Vladajući Likud i oporbeni laburisti najviše strahuju od tzv. »spavača« u vlastitim izbornim stožerima / Sve operacije »spavača« i »krtica« poduzimaju se po klasičnim obavještajnim i protuobavještajnim metodama

FRAN VIŠNAR

Izrael već trese predizborna groznica. Iako je riječ o demokratskoj zemlji, stvaranoj po zapadnim uzorima, ne smije se zaboraviti da je Izrael u prošlih pet desetljeća stalno morao ratovati i mnogo se toga odricati zbog nacionalne sigurnosti. Stoga su ishodi izbora i sastav vlade za Izrael oduvijek bili vrlo važni, jer obrana od zajedničkog neprijatelja nije smjela trpjeti zbog dugoročne političke nestabilnosti i stranačkih razmirica.
Danas, situacija je za Izrael donekle drukčija samo po tome što u arapskom svijetu, koji ga okružuje, nisu više svi izrazito protuizraelski raspoloženi. Oba tabora - vladajući Likud i oporbeni laburisti - punom se parom pripremaju za izvanredne parlamentarne izbore, koji bi se trebali održati 17. svibnja. Obje strane najviše strahuju od tzv. »spavača« u vlastitim izbornim stožerima (o tome se stidljivo i prilično naivno počelo raspravljati i u nas).
Radi se o ljudima sa specijalnim zadacima koji se povjeravaju samo najlojalnijim članovima ili simpatizerima vlastite stranke. Oni mnogo prije izbora pristupaju protivničkoj stranci, upoznaju njezinu strukturu, članstvo, izborne planove i, dakako, slabosti. Takvi »dvostruki agenti« (djeluju jednako kao i prikriveni obavještajni operativci) korisni su iz dva razloga: prikupljaju podatke na licu mjesta, a u pogodnom trenutku mogu minirati (u verbalnom smislu) kakav veliki završni predizborni skup.
Isto tako, u TV-debatama su spremni iznenada napasti svoju stranku i iznijeti u izravnom prijenosu niz kompromitirajućih podataka o stranačkom čelništvu i »prljavim poslovima« vlastitog izbornog stožera. U tom slučaju »spavač« služi samo za jednokratnu uporabu: odjednom izgori i kasnije se, s obzirom da je javno demaskiran, više ne može koristiti za slične poduhvate.
Među »spavačima« još su cjenjenije »krtice na duži rok«. To mogu biti dugogodišnji članovi stranke koji su se u međuvremenu razočarali i odlučili promijeniti tabor. Njima se obično sugerira da ostanu tamo gdje jesu do završetka izbora i svo vrijeme djeluju konspirativno - svojim diskretnim poslodavcima (i novoj stranci) dostavljaju isključivo tajne planove konkurentskog izbornog stožera, taktike u promidžbenoj kampanji, strateške pravce nakon eventualnog preuzimanja vlasti i sl.
Šef izraelskih laburista Ehud Barak, bivši general-bojnik sa statusom svojedobno prvog obavještajca Izrael (Barak je, naime, bio Rosh A'Man - načelnik glasovite izraelske vojno-obavještajne službe), u vlastitom je taboru poduzeo oštre sigurnosne mjere koje trebaju onemogućiti sabotaže »spavača« i otkriti »krtice«. Zato nije slučajno da je, na Barakov prijedlog, za ključnog čovjeka njegovog predizbornog stožera u borbi za premijersku fotelju imenovan nekadašnji šef Mossada, pričuvni general Danny Yatom. On se prošle subote priključio laburističkom izbornom stožeru i odmah poduzeo niz mjera koje trebaju onemogućiti »curenje« važnih podataka i »neprijateljsku infiltraciju« (misli se na »spavače« i »krtice«), te u završnu fazu iscrpljujuće izborne utrke ući bez skandala i kompromitacije u vlastitim redovima.
I Barak i Yatom bili su dijelom elite izraelske vojno-obavještajno-sigurnosne zajednice. Oni će sve svoje sposobnosti, koje su došle do izražaja u suprotstavljanju vanjskim neprijateljima, sada usmjeriti prema izbornom stožeru izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Tamo nema čovjeka koji nije važan sa stanovišta izborne utrke: svi Netanyahuovi suradnici pažljivo se analiziraju - od bračnog statusa, seksualnih sklonosti (izvanbračni »skokovi preko plota«, eventualne nastranosti), razne neuroze (mentalno ili fizičko zlostavljanje članova vlastite obitelji, ljubomora) do imovinskog stanja (regularni bankovni konto, tajni računi, neprijavljeni porez, utaja prihoda od najamnina i autorskih honorara i sl.)
Naknadno (»svježe«) kompromitiranje izbornih protivnika također je omiljeno u obje stranke. Od članica svojih stranaka šefovi ne traže da zavode najopasnije izborne kandidate i njihove savjetnike. Za taj posao mogu se angažirati profesionalne prostitutke koje su i prije u zemlji i inozemstvu pružale slične usluge izraelskim tajnim službama, isključivo protiv vanjskih neprijatelja Izraela. Sada se te »kraljice noći« ponekad stavljaju u službu stranačke politike i makijavelističkog načela: »Svim sredstvima do vlasti«.
Dakako, sve takve operacije poduzimanju se po klasičnim obavještajnim i protuobavještajnim metodama: ništa se ne zapisuje, novci se ne knjiže, ljudima koji obavljaju zadatke govore samo nužne stvari, onoliko koliko smiju znati. Time se vlastiti tabor čuva od svih kasnijih službenih istraga (ako neka operacija krene pogrešno), a izvršitelji mnogo puta osobno uopće ne poznaju naručitelje, jer su (da bi šteta za stranku bila što manja) s njima komunicirali isključivo preko posrednika.
Također treba napomenuti da tajne izborne operacije u zemljama demokracije služe uglavnom samo kao pomoćno sredstvo pridobivanje neodlučnih birača. Nije dobro odlaziti predaleko i zbog malih probitaka otkriti svoje »trojanske konje« na drugoj strani, jer se neki od njih (ako rade za novac, a ne visoki stranački položaj) mogu eksploatirati još godinama.
Paranoični strah od parašpijunskih operacija u predizborno vrijeme ovih je dana u Izraelu dostigao vrhunac: u Washingtonu je na efektan način opljačkan ured profesionalnih političkih savjetnika koji rade za Ehuda Baraka i njegovu ljevičarsku Laburističku stranku, pomažući im u predizbornoj kampanji. »Lopovi« su (lokalna policija i FBI sumnjaju na američke židovske skupine, bliske desničarskim nazorima) odnijeli isključivo povjerljive spise i diskete koje su sadržavale sve obavijesti glede laburističkih aktivnosti.
Ukradeno je i ono najdragocjenije - diskete na kojima se nalaze informacije o računima i financijskom stanju Ehuda Baraka. Taj nimalo slučajni »incident« izazvao je uzbunu među laburistima, koji sada od Dannyja Yatoma traže da protulikudovska zaštita obuhvati i inozemne ispostave Laburističke stranke, pogotovo u zemljama koje su važne za Izrael.
U daljnja četiri mjeseca, u laburističkom taboru će vladati izvanredno stanje, ravno onome ratnom. Nervoza i agresivnost, pomiješani s doista velikom količinom paranoje, potrajat će do 17. svibnja 1999. Tada će sve preko noći splasnuti, a slogan »Ne vjeruj nikome, jer je svatko spreman na sve, ako to mora učiniti« bit će uspavan do naredne predizborne godine.

Posvađani radnički tribuni

LJUBINKA MARKOVIĆ

Na sindikalnoj se sceni u zadnje doba događa neobičan fenomen. Osim inicijativa za zajednički istup pojedinih sindikata, sve jače izbijaju sukobi i svađe. Mjesecima se poput trakavice vuče javni, već zamorni duel prosvjetnih sindikalaca (Ribić - Filipović - Kanižaj), a ovih je dana ponovo izbio i stalno tinjajući sukob čelnika industrijskih središnjica Kunsta i Jurića. Otkad su stasali novi sindikati, već ih je više od 700, svađe i sukobi stalni su pratitelji međusobnih odnosa. Na žalost, češće zbog netrpeljivosti i taštine sindikalnih vođa, koji sve više gazdinski čuvaju svoje sindikalne feude i jedni druge optužuju za »šurovanje« s vlašću, nego zbog žara argumenatirane rasprave o tome kako poboljšati radnička prava.
I zbog nesloge među sindikatima mnoga su radnička prava prošlih godina izgubljena ili smanjena. Zbog svađa sindikalnih lidera čak su nicale i nove središnjice. Npr., nakon sukoba s Lesarom, bivšim liderom SSSH, Kunst je osnovao URSH. Iz animoziteta i netrpeljivosti, prije svega Vilima Ribića i Vesne Kanižaj, koji su u početku bili u istoj središnjici, izrodila se Ribićeva Matica sindikata te Kanižajkina Koordinacija sindikata. Zadnji sukob među dijelovima prosvjetnih sindikata, čiji je rezultat i izbacivanje Filipovićevog sindikata »Preporod« iz Matice sindikata, nastao je zbog razlike među sindikatima glede strategije pregovora s Vladom o povišici plaća za ovu godinu. Iako su suprotstavljene strane izvlačile argumente ne bi li dokazale tko je u pravu, čini se da je uzrok razlazu to što Ribić nije mogao podnijeti Filipovićev prelazak u Kanižajkin tabor.
Kad je riječ o industrijskim središnjicama, sukobi izbijaju povremeno, a obično tri središnjice (HUS, Konfederacija NSH i URSH) ili samo Kunstov URSH »štajgaju« protiv Jurićeva SSSH. U pozadini sukoba najčešće je nepodijeljena sindikalna imovina, najvećim dijelom u posjedu SSSH, ali se sve više naziru i razlike zbog sklonosti različitim političkim opcijama. Kad su sindikati gurnuli pod tepih spor zbog imovine, čak su i uspijevali stvoriti koliko-toliko čvrste, ali ne i dugotrajne sindikalne blokove. Zadnja inicijativa URSH-a o zajedničkom nastupu prema Vladi i poslodavcima, kojoj će se vjerojatno priključiti samo tri središnjice (ali ne i najjača, SSSH), već u startu nije imala izgleda za veći uspjeh, jer je URSH istodobno zbog imovine žestokom »paljbom« napao SSSH. I sindikalisti su ljudi od krvi i mesa, pa se i može shvatiti međusobna netrpeljivost, ali ne i zašto koriste svaku priliku da jedni druge javno potkvače. Dio sindikalnih lidera očito se još nije naučio taktičnosti i suzdržljivosti. Njihovom članstvu ostaje nada da će sve teži problemi s kojima se bore poduzeća, najavljujući nove otkaze, prisiliti sindikate da, bez obzira na razlike, konačno sjednu za stol u interesu onih koji ih i plaćaju.

»Šestorica« upala u vlastitu zamku?

Informacija o tome da oporbena »šestorica« razmišlja o povratku na saborske funkcije, koju je u petak objavio »Vjesnik«, nije iznenađenje za bolje poznavatelje prilika. Naime, poneki oporbenjaci već su neslužbeno izjavljivali da im je isprva problem bio kako napustiti saborske funkcije, a sada im je problem kako se vratiti na funkcije. Pojedinačne izjave toga tipa nisu se mogle uzeti kao službene, ali je sada očito da to polako postaju. Pobornici povratka i uključivanja u rad saborskih odbora smatraju da su rasprave u odborima skoro isto tako važne kao saborske te se na određeni rok daje HDZ-u prilika da s lakoćom vuče poteze kakve poželi. Nadalje, napuštanjem funkcija, na značenju dobivaju oni koji nemaju saborsku snagu te dolaze do većeg izražaja. Iako se u početku činilo da će HDZ zaoštriti saborski sukob (Šeksove izjave o zamjeni oporbenih zastupnika), došlo je do smirivanja, pa čak i umrtvljivanja stanja, što jamačno ide u prilog HDZ-u, koji time uspijeva prikazati cjelokupnu situaciju normalnom i redovnom. Jedino što im ne uspijeva, jest stišati buku glede parlamentarnog izaslanstva Vijeća Europe, ali HDZ-u ide na ruku da o tom pitanju veću galamu dižu mediji, nego oporbena »šestorica«.
To još ne znači da će oporba požuriti s povratkom. Razlozi njihova napuštanja funkcija su poznati (izborni zakon i lista za dijasporu te sigurnosne službe), pregovori s HDZ-om su u tijeku, pa bi povratak u sred pregovora prikazao oporbu smiješnom. Pobornicima povratka ide u prilog dobar razvoj pregovora koji se, čini se, neće rastezati u nedogled. »Nismo sigurni da je HDZ zbog bojkota na gubitku«, tvrde sada neki u oporbi, a ako je tako, loše su planirali moguće inačice razvoja događaja. Razlozi njihovih postupaka su jasni (i dovoljno snažni), na podršku biračkog tijela u tom su pogledu mogli računati, ali sami sebi nisu odgovorili - što poslije? (Dean Sinovčić)

Demokratska legitimacija EU-a?

Neuspjeh Europskog parlamenta pri izglasavanju nepovjerenja Europskom povjerenstvu ponovno je pokazao razliku između europskog mita i europske stvarnosti. U kritičnom trenutku nisu plemenite »europske« ideje o jedinstvu Staroga kontinenta odlučile o sudbini Povjerenstva, nego sasvim prozaični interesi različitih nacionalnih stranaka i vlada (u prvom redu francuskih i španjolskih socijalista). Francuzi i Španjolci »spasili« su »svoje« ljude, gospođu Cresson i gospodina Marina, osumnjičene za nepotizam, pronevjere novca i korupciju. Druga pouka glede EU-a glasi: birokratske strukture, osobito u »međunacionalnim« i »multietničkim« aparatima, imaju više nego nacionalne birokracije (koje su na Zapadu ipak pod kontrolom nacionalnih parlamenata) tendenciju »zaobilaženja« pokušaja nadzora.
Svi ti događaji nisu bez ironije, čak i komike: još prije nekoliko dana Predsjedništvo EU-a kritiziralo je Hrvatsku i predsjednika Tuđmana zbog tobože »nedemokratičnih« izjava. U međuvremenu, može se uzvratiti protupitanjem: kako stoji s demokratskom legitimacijom EU-a, ako parlament te institucije nije u stanju pozvati »europsku vladu« na odgovornost? Optužiti europske ministre za korupciju i pronevjeru, nije sitnica. Izgleda da će Europsko povjerenstvo provesti istragu, ali to znači da će ta institucija sama sebi suditi. Ima mjesta sumnji u demokratičnosti takva postupka. Izgleda da EU, koji primjerice u slučaju Hrvatske stalno traži »demokratizaciju«, najprije mora početi s demokracijom, pluralizmom i slobodom u svojoj kući. Kad npr. čitamo u službenoj izjavi EU-a da su »prijetnje protiv snaga za čuvanje mira (u danom slučaju: kod Martina Broda) nedopustive u bilo kojim okolnostima«, onda to baš i nije »vrlo demokratičan« stav, jer se pretpostavlja da su međunarodne snage nepogrešive i da su izvan svake kritike i kontrole.
Belgijski list »Standard« je komentirao »prinudno spuštanje u Bruxellesu« izjavom da je »EU umjetna tvorevina, koja još nije sazrela«. O europskim zastupnicima piše da su »skupina frustriranih ljudi bez ikakva utjecaja«. Ne treba se složiti s tim stavom, ali, ako EU traži »demokratizaciju« od drugih, neka najprije počne demokratizirati svoju kuću! (Carl Gustaf Ströhm)

Maharishijeve zračne snage

Dok jedan američki časopis posvećen različitim oblicima alternativnog mišljenja piše da »u Hrvatskoj novi spiritualizam zasad nema korijenja« te da »u Hrvatskoj još ne slušaju aktivnu snagu pasivne unutarnje glazbe«, Savez za transcendentalnu meditaciju nudi predsjedniku Tuđmanu »program stvaranja nepobjedivog oklopa za naciju«! Maharishijev program predviđa da će za četiri mjeseca sve zemlje postati nepobjedive, ako svaka država organizira skupinu yogijskih letača, građana te zemlje, koji bi »zajedničkom meditacijom očistili svu negativnu energiju«. Hrvatskoj bi bilo potrebno 1.000 takvih yogijskih letača!
Ta neobična inicijativa Saveza za transcendentalnu meditaciju zapravo je samo nastavak niza sličnih projekata Stranke naravnog zakona, koju je Savez i osnovao. Čelnici Saveza i stranke često su u medijskim istupima najavljivali ulazak »yogijskih letača u Sabor«, »nudili suradnju HDZ-u«, a za Tuđmana su najrazličitije programe pripremali uz sljedeće obrazloženje: »Predsjednik Mozambika Chissano Janaqim prihvatio je naše programe i uveo ih u vojsku. Rezultat je da je već dvaput izabran za predsjednika. Uvjereni smo da bi i dr. Tuđman mogao prihvatiti naše programe«. Iako se u javnosti doživljavalo neozbiljnim - tek kao privremeni otklon od uobičajenih političkih zbivanja - njihovo djelovanje nije pošteđeno ni »pravih« skandala. Hrvatski transcendentalci prošle su godine pokrenuli inicijativu za gradnju Maharishijeva sveučilišta mira u Istri. Reagirao je porečko-pulski biskup Ivan Milovan, ustvrdivši da bi jedan takav centar mogao potpuno promijeniti duhovnu strukturu Istre. »Kod tih ljudi potrebno je samo meditirati i rat će nestati. Svakako, naivno gledanje na probleme svijeta«, zaključio je biskup. Transcendentalci su potom poručili da »Maharishi ne ugrožava katoličanstvo«, uz tvrdnju da bi gradnja centra mogla polučiti i turistički procvat Istre.
Prije pet godina maharishijevci su predlagali projekt »skladotvorne skupine za potporu hrvatskoj Vladi«. Ipak, nisu mogli skupiti 250 ljudi koji bi meditirali dvaput dnevno i održavali »sklad i harmoniju hrvatskog društva«. Danas je, začudo, broj »yogijskih letača« nužnih za stvaranje »nepobjedive nacije« četiri puta veći, a ponuđen je i projekt obuke transcendentalnih letača u Hrvatskoj vojsci! (Alen Galović)