Kako prekinuti dužničke lance

ŽELJKO BUKŠA

Dužnička kriza, koja je proteklih tjedana potresala kutinsku Petrokemiju i zamalo se »razlila« na kutinske i zagrebačke ulice, konačno je razriješena na zadovoljstvo svih. Petrokemija će dobiti plin, Ina novac za taj energent, poljoprivredna poduzeća umjetno gnojivo, a radnici kutinske tvornice neće ostati bez posla. Nameće se, međutim, pitanje jesu li se takvi problemi, koji su prijetili i ugrožavanjem proljetne sjetve, uopće trebali pojaviti?
Vjerojatno ih ne bi bilo da je na vrijeme presječen dužnički lanac koji je, u ovom slučaju, započeo u poljoprivrednim tvrtkama ili kod njihovih kupaca i preko Petrokemije završavao u Ini. Doduše, on ni sada, najnovijim Vladinim odlukama za rješavanje krize u Petrokemiji, nije presječen jer je problem zasad riješen na drugi način - kroz izravnu državnu pomoć kutinskoj tvornici.
No, Vlada istodobno paralelno nastoji riješiti glavni problem koji posljednjih godinama sve više muči hrvatsko gospodarstvo - pitanje međusobnog neplaćanja. O kakvom je problemu riječ, upozoravaju i podaci Zavoda za platni promet da je iznos nepodmirenih naloga za plaćanje na njihovim računima dosegnuo gotovo 14 milijardi kuna, a insolventno je oko 30.000 tvrtki. Kad se uzme u obzir da tu nisu uračunata sva dugovanja, pa tako ni državna, nego samo ona registrirana u Zavodu, jasno je da je ukupni iznos nepodmirenih potraživanja mnogo veći, čak možda oko 67 milijardi kuna, na koliko ga procjenjuje Hrvatska udruga poslodavaca. Rješenje tog gorućeg problema hrvatskog gospodarstva trebalo bi uskoro predložiti posebno vladino povjerenstvo na čijem je čelu Dinko Zidarević, direktor Zavoda za platni promet, a članovi su 12 istaknutih gospodarskih i pravnih stručnjaka. Koliko je zasad poznato, Vladin program za rješavanje nelikvidnosti temelji se na trima odrednicama. To su promjene u načinima osiguranja plaćanja, što će ih provesti ZAP, zatim izmjene nekoliko zakona među kojima i onih o platnom prometu, stečaju, te o ovrsi. Cilj je tih izmjena zaštititi vjerovnike i ubrzati stečajni postupak. Trećom mjerom iz tog programa obvezalo bi se državu da vjerovnicima za svoja neplaćanja, odnosno za sve što država isplati nakon 90 dana, plati i kamatu. Sigurno je da će te mjere većina dočekati sa zadovoljstvom. Jer, mnogi su, da bi izbjegli likvidnosne probleme, morali uzimati i vrlo skupe kratkoročne kredite. A bit će i nezadovoljnih zbog suženja prostora za »igre u mutnom«...